Maske
Međunarodna izložba ‘Maske’ – Galerija grada Krapine, 2013.
Vesna Jakić, autorica maski: Pan, Ra i Nimfa.
Međunarodna izložba maski izrađenih u raznim tehnikama okupila je 74 umjetnika.
Minimalno maksimalno
Minimalno i maksimalno, žirirana izložba accessoirea, Galerija ULUPUH, Zagreb 2012.
Vesna Jakić, autorica: šešir – vuna filcanje i šešir – polufilc, vuna, tkanje, filcanje i šivanje
Minimalno i maksimalno kao discipliniranje beskonačnog. Ova izložba propituje veličinu u primjenjenoj umjetnosti, posebno u ekstremnom rasponu veličina. Ekstremnost i minimalnost nekog uporabnog umjetničkog predmeta limitirana je njegovom funkcijom. Primjena mu određuje dimenzije pa su stoga autori morali predstaviti dva rada, u minimalnoj i maksimalnoj logičnoj verziji. Bilo je to kako navodi kustosica izložbe Ana Ledvaj, „…putovanje od sensa prema nonsensu koji po svojoj definiciji negira uporabnu vrijednost i zato se intuitivno izbjegava, ali otvara vrata zanosu koji istražuje granice oblikovne prepoznatljivosti!“.
„Tamo gdje je razmišljanje o ekstremnim veličinama prigušeno, pažnja se prenosi na likovne kvalitete djela koje nisu u fokusu zadane teme, ali se podrazumijevaju. Vesna Jakić najjasnije je pokazala da i te kvalitete ovise o rasponu minimuma i maksimuma. Minimalna količina materijala i tehnika dale je – ne samo u nje – neusporedivo bolje likovno rješenje nego kod maksimalnog umnažanja elemenata korištenih u oblikovnom procesu“.
Banjašuga
Vunena instalacija autorice Vesne Jakić izložena na Riječkom lukobranu u sklopu projekta Striženje lukobrana 2012.
Banja šuga izraz je koji koriste mornari i ribari za onaj dio obale ili broda koji je prošaran naslagama morske trave i školjki ostao na suhom nakon što ga je okupala morska pjena. Izraz je preuzet iz talijanskog jezika gdje bagna asuga znači smočiti – osušiti.
Moju viziju ‘banja šuga’, dizajniranu tehnikom filcanja vune u kombinaciji sa svilom, tilom, školjkama i staklom, inspirirale su naslage kojim je more ‘oblijepilo’ obalu lukobrana.
Striženje Lukobrana je rad Matthewa Mazzotte koji osmišljava lukobran kao umjetničku galeriju na otvorenom, koristeći transformaciju kao temeljni motiv. Striženje Lukobrana je stvaranje nove priče za grad Rijeku, one koja povezuje njezinu životnost, jedinstvene urbane lokalitete, prirodne elemente i jak osjećaj za kulturu.
