Vuna
Prerada vune i izrada odjevnih predmeta bila je na Cresu autohtoni način korištenja vune. Kasnije se ta vuna otkupljivala i slala na preradu u tvornice tekstila. Međutim, posljednjih tridesetak godina prestalo se s otkupom vune i janjećih koža jer je prerada vune u Hrvatskoj, zbog ekonomske neisplativosti, sasvim zamrla. Tako ovčari, nemajući druge, vunu nakon šišanja ovaca ostavljaju u prirodi. Vuna se u prirodi ne razgrađuje, a niti ne gori da bi ju se moglo spaljivati, te postaje estetskim i sve većim ekološkim problemom. Na mjestima ispod vune ništa ne raste, te se smanjuju i pašnjačke površine. Odlaganje vune i koža na gradskom deponiju nije dozvoljeno s obrazloženjem da njihovo odlaganje pogoduje razvoju glodavaca.
Na otoku Cresu ima oko 15000 ovaca i od svake se dobije otprilike 1 kg vune koja se ostavlja razbacana po gromačama, rupama, grmlju ili uz puteve gdje nagrđuje krajolik i zagađuje okoliš.
Prikupljanje
Surađujemo s nekolicinom otočkih ovčara koji nam ustupaju vunu. Duga i gruba vuna creske pramenke nije usporediva s finoćom merina. No, veći su problem nečistoće – iglice smreke, lišće, čičci, grančice, trnje, vlati trave i sjemenja koje se zapletu u runo tijekom slobodnog boravka ovaca na pašnjacima i dok se provlače kroz makiju i šumu.Takvu vunu valja nekoliko puta okrenuti i protresti, iščupati krupne uključke i fekalije, te odvojiti tvrde, zbite dijelove runa te sve ono što ne vrijedi oprati.
Pranje
Unazad pet godina našu vunu obrađuje obrt Pelc iz sela Miholjanec kod Virja, nakon što smo godinama bezuspješno pokušavali samostalno izvršiti proces pranja.
Za jedno pranje 1 kilograma vune potrebno je oko 10 litara vode. Probali smo vunu prati u moru tako da je ribarska barka za sobom vukla vreće s vunom. No, brzina, valovi i strujanje mora utjecali su na to da se vuna ufilcavala pa smo odustali od tog postupka. Sljedeće dvije sezone iskušali smo kombinacije slane i slatke vode, no prijevoz vune do mora i nazad rušio je svaku ekonomičnost. Također i nakon pet ili šest umakanja u more, nakon što je otpustila oblake blata, kad se nađe u slatkoj vodi vuna je bila jednako prljava kao na početku.
Da bismo uštedjeti na vodi iz slavine počeli smo skupljati kišnicu s krova kuće u kojoj se nalazi udruga. Vremenom se to pretvorilo u postrojenje za skupljanje kiše koje u zimu i na proljeće na Cresu ima sasvim dovoljno. Pomogao nam je i Labud d.d. koji nam je zamiješao oglednu količinu deterdženta specijalno namijenjenog pranju vune. I tako je broj potrebnih vodâ za pranje i ispiranje prepolovljen na tri, a kapacitet doveden na granicu ekonomičnosti.
Sortiranje
Vuna na sušenju slikovit je prizor – sve dok ne puhne bura i sve širom ne razbaca. Iako vunu i bojamo, posebno cijenimo prirodne tonove. Na sreću, vuna creskih ovaca njima ne oskudijeva, nakon sušenja razdvajamo snježno bijelu, žutu, smeđu, crnu, te šatiranu crvenu i ljubičastu boju. Nakon izdvajanja tonirane vune, najveći ostatak je ‘vunena bijela’ – sivkasta, žućkasta ili oker.
Češljanje
Vučenje ili češljanje vune je strojni postupak u kojem se raščupkana vuna prevlači preko niza valjaka presvučenih igličastim tepihom, te se dobija jednoliko raspršena slojevita sirovina. Ona se poslije može upresti u nit, pređu, no nama za filcanje odgovara baš takva, samo počešljana.
FILCANJE
Filc
Pradomovina filca je vjerojatno Srednja Azija. Ondje Mongoli i danas svoje jurte rade od vune. U Europu su tehniku donijeli Avari i Huni tijekom svojih prodora na zapad. Tome u prilog govori činjenica da je filcanje najsnažnija tradicija baš u ugro-finskim zemljama, odnosno Mađarskoj i Finskoj, no tehnika je danas poznata svuda u svijetu gdje se uzgajaju ovce jer na jednostavan način, izvediv i u kući, omogućava iskorištavanje vune.
U Hrvatskoj filcanje nije izrazita tradicija već, osim pustenih šešira, tek postupak u dodatku pletenju. Slavonske duge veste bi se nakon pletenja gnječile i valjale kako bi očvrsnule. Nekada pojam na sjeveru Jadrana, creske vunene čarape također su se nakon pletenja ufilcavale – u njihovom je slučaju čvrstoća bila još važnija. Otkani materijali su se stupali – filcali da bi materijal bio što izdržljiviji i jači.
Finoća filcanog materijala ovisi i o vrsti ovaca – najkvalitetniju vunu, onu ovce merino, nemamo. No oštru i dugu vunu creske pramenke, nepogodnu za predenje i pregrubu za fine tkanine, baš te kvalitete čine iznimno zahvalnom za oblikovanje ovom tehnikom.
Tehnika
Filcanje je tehnika prerade vune koja se temelji na svojstvu vlakana da se uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja, a uz pomoć sapuna, međusobno upletu u čvrstu strukturu. Vuna se nakon češljanja ne prede u nit, nego se moči vodom i sapunom, a zatim gnječi i valja. Zahvaljujući građi vunene niti, koja je prekrivena krljušti sličnoj ribljoj, vlakna se u postupku sve čvršće međusobno isprepliću, zapinju i upliću. Na kraju dobijamo gust i neraskidiv materijal – filc ili pust.
Vuna u Hrvatskoj
Bogatstvo Hrvatske u vuni sasvim je zaboravljeno, a stotine tona domaće vune ostaju razbacane gdje se zateknu. Iako su problemi oko prerade vune ostali neriješeni, Udruga Ruta je pronašla nove i zanimljive načine uporabe vune te tehnikom filcanja stvorili novi šaroliki svijet uporabnih, ukrasnih i umjetničkih predmeta i suvenira. Našim ulaskom u Europsku uniju za problem odbačene vune morat će se pronaći rješenje prema europskim zakonskim regulativama.
Vuna Europe
Posebno smo ponosni na sudjelovanje u Međunarodnoj izložbu ‘Vuna Europe’ 2010. u Bergerie Nationale de Rambouilletu francuskom gradu Rambouilletu koju su organizirali Atelier-laines d’Europe i Consorzio Biella – The Wool Company uz podršku European Wool Group.
Na izložbi je prezentirano 100 europskih vrsta ovaca i njihova bioraznolikost, različiti tipovi vune iz prirodnih obnovljivih izvora i široka paleta proizvoda od vune. Ruta je predstavila našu autohtonu pasminu creska pramenka i svoje radove napravljene od nje, te je uvrštena u vrijedan katalog izložbe Wool of Europe.
Feltrosa
Ruta je sudjelovala i na 4. Skupu talijanskih filcera Feltrosa 2009. u gradiću Barcisu koji je sponzorirala Cultural Association Coordinamento Tessitori u suradnji s Associazione Arti Tessili.
Tema skupa bila je ‘Filc susreće tekstilnu umjetnost’ koja se razrađivala kroz radionice, izložbe i seminare. Imali smo priliku susresti se s umjetnicima i ljubiteljima vune teizmjeniti iskustva i naučiti nove tehnike kroz seminar s pet međunarodno priznatih učitelja. Ujedno smo predstavili vlastite radove i projekte.
Edukacije u Ruti
Kroz višegodišnje vođenje radionica stekli smo iskustvo u radu s djecom, mladima, odraslima, djecom s posebnim potrebama, turistima i team buliding grupama. Proveli smo i razne edukacije za profesore i studente tekstilnog dizajna i likovnog odgoja.
Pojekt ‘Muzej ovčarstva: tradicija – znanje – edukacija’
U partnerstvu s Centrom za održivi razvoj Gerbin 2009. godine pokrenuli smo višegodišnji projekt za osnivanje Muzeja ovčarstva u Lubenicama na otoku Cresu. Projektom smo iznijeli priču o interakciji vune i oruđa za njezino predenje, do konačne pretvorbe u originalne i unikatne predmete za svakodnevnu uporabu. Autentičan prikaz korištenja mulinera koji se nekoć svakodnevno upotrebljavao izvela je Marija Lovrečić (Franićeva) iz Lubenica, a Udruga Ruta priredila je radionicu flicanja za učenike OŠ Frane Petrić iz Cresa.
Centar za održivi razvoj Gerbin učinio je i izniman izdavački poduhvat objavivši višejezičnu publikaciju ‘Neprekinuta nit mulinera’ autora Jelene Đurkin, Marijane Dlačić i Hrvoja Badurine te knjigu ‘Tradicijsko ovčarstvo otoka Cresa: prilog istraživanju’, etnologinjeMarine Jurkote Rebrović, opsežan i sistematizirani uradak o ovčarstvu – višestoljetnoj svakodnevnoj djelatnosti otočana Cresa.
marina.jurkota.rebrovic@ri.htnet.hr